RADE KAO ROBOVI I BOJE SE OTKAZA

Rad na crno, ugovor na određeno, blanko otkazi… Trgovina je sektor koji je najmanje plaćen i to ne samo u Crnoj Gori nego i u regiji kazala je za Pobjedu predsjednica Sindikata trgovine Saveza sindikata Sonja Knežević.

Ona je podsjetila da je u ovom sektoru bilo koji praznik sasvim normalan radni dan, a da se radnici boje da se sindikalno organizuju.

-Strah ih je otkaza i jave se kad je već kasno naglasila je Knežević. Naša sagovornica apeluje na institucije da reaguju i zaštite ove radnike, čime bi, ističe ona, bila na dobitku i država zato što bi redovnim uplaćivanjem poreza bilo i više novca u budžetu.

Zakon

-Često je prisutno i kršenje osnovnih prava iz radnog odnosa u ovom sektoru u kojem je dominantno učešće ženske radne snage. Tu je u većini slučajeva zastupljen rad na određeno vrijeme ili preko agencija za privremeno ustupanje zaposlenih. Poslodavci ne poštuju radno vrijeme, pa zaposleni imaju veliki broj prekovremenih sati, rade na dane državnih i vjerskih praznika i obavljaju teške poslove, što im nije adekvatno plaćeno kazala je Knežević.

Kada je u pitanju ženska radna snaga, ona dodaje da je prosto postalo pravilo da se potpiše blanko otkaz, koji poslodavac može aktivirati u bilo kojem trenutku.

Jedan od velikih problema je, kako tvrdi, vezan za činjenicu da su ugovori na određeno vrijeme prećutna kategorija. Radnici koji imaju ugovor na određeno vrijeme su nepokriveni bilo kakvim zakonom. Za nas je na neki način to robovski odnos, činjenica da se najčešće mlade žene, radnice u trgovinama, ugovorima na određeno vrijeme prisiljavaju da ne zasnivaju porodice. Ugovori se produžavaju najčešće na tri ili šest mjeseci, međutim, jedan mjesec prije isteka zakonskog roka od dvije godine poslodavac raskida radni odnos, pusti zaposlenicu mjesec dana i ponovo joj da ugovor na tri ili šest mjeseci kazala je Knežević. Problemi iz sektora trgovine su što radnici rade na crno i time, kako ističe naša sagovornica, im se ne uplaćuje staž na punu platu kao ni doprinosi.

Poruka

Imamo slučajeva da se radni staž i doprinosi ne uplaćuju ni po pet-šest godina. Na kraju odu firme u stečaj i sve to ostane tako, kao što je slučaj firme „Rokšped, „Spress logistika“ i „Štampe ad. Postulat koji važi za naš privatni sektor je „ja sam gazda u svojoj firmi i ja propisujem pravila. Nema nikakvih instrumenata da me neko prisili i niko ih ne sprečava da to tako rade kaže Knežević.

U trgovini, se kako kaže, ne poštuje ni radno vrijeme, ne plaćaju prekovremeni sati, neadekvatno je korišćenje godišnjih odmora, slobodnih dana. Ne poštuju se državni praznici, ali radnici se rijetko obraćaju sindikatu.

-Posebno u malim privatnim radnjama apsolutno nema slobodnog vremena. Nema ni pauze. U malom objektu imate dva zaposlena, kada je jedan na odmoru drugi radi duplo, on je u suštini unaprijed odradio svoj slobodan dan i on ga nema, dao ga je svom poslodavcu kaže Knežević. Problem je, naglašava ona, što radnici o tome ne žele da govore, jer su svjesni da je to cijena tog radnog mjesta i te plate.

-U 90 slučajeva se jave kada već ostanu bez posla i onda im je teško pomoći. Inspekcija ne radi svoj posao kako treba. Država mora da reaguje katego rična je Knežević.

Radnici se boje da organizuju sindikat

Mali broj firmi u sektoru trgovine, kako ističe Knežević, ima organizovan sindikat.

Poslodavci jednostavno ne žele sindikat, a radnici u strahu od otkaza ne usuđuju se da se organizuju. Jedino se sjete sindikata kad im je već ugašeno radno mjesto ili dobiju otkaz kazala je Knežević.

Od velikih firmi, kako ona ističe, organizovan sindikat imaju „Idea, „Put gross i „Barkod.

U „Idei radnicima se uplaćuje redovno radni staž na punu platu. Plate su im male, ali se poštuje zakon kazala je Knežević.

Poslodavci izbjegavaju stariju radnu snagu

Kako ističe Knežević, poslodavci, pogotovo „novopečeni“, izbjegavaju stariju radnu snagu bez obzira što je to snaga koja ima kompetenciju da proda robu i „što svako od nas kao kupac to vidi“.

Nažalost, kod poslodavaca je uvijek matematika ključna. Ti radnici nešto znaju o pravima, za razliku od mladih koji samo žele da rade naglašava Knežević.