Pravedna tranzicija ne smije ugroziti prava radnika

U organizaciji Saveza sindikata Crne Gore i uz saradnju i podršku Fondacije „Fridrih Ebert“, održan za vikend u Petrovcu seminar „Izgradnja kapaciteta u procesu pravedne tranzicije“

Digitalizacija, vještačka inteligencija i klimatske promjene mijenjaju svijet rada, ali tehnološki napredak neće sam po sebi donijeti pravednije društvo. Da bi radnici imali koristi od promjena, sindikati moraju biti uključeni u njihovo planiranje i sprovođenje, uz jačanje socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja, obrazovanja i socijalne zaštite. To je jedna od ključnih poruka seminara „Izgradnja kapaciteta u procesu pravedne tranzicije“, koji je Savez sindikata Crne Gore (SSCG), u saradnji i uz podršku Fondacije „Fridrih Ebert“, organizovao tokom vikenda u Petrovcu.

Pravedna tranzicija podrazumijeva mnogo više od prilagođavanja novim tehnologijama i promjenama koje donose klimatski izazovi. Ona otvara pitanje ko će imati koristi od transformacije privrede i tržišta rada, ko će snositi njene rizike i da li će zaposleni imati mogućnost da utiču na odluke koje neposredno određuju njihovu budućnost- zajednička je ocjena za Pobjedu generalnog sekretara Saveza sindikata Crne Gore Duška Zarubice, koordinatora projekta Fondacije „Fridrih Ebert“ (FES) Bojana Lađevca i šef Jedinice za digitalizaciju i tehnologiju OGB-a Sebastijan Klokera.

Upravo zato jačanje kapaciteta sindikata postaje važno za zaštitu radničkih prava, ali i za njihovo aktivno učešće u oblikovanju ekonomskih i društvenih promjena. Učesnici seminara, među kojima su bili članovi SSCG, ukazali su na značaj edukacije, digitalnih vještina, socijalnog dijaloga i uključivanja zaposlenih u procese transformacije rada.

Koordinator projekta Fondacije „Fridrih Ebert“ (FES) Bojan Lađevac ocjenio je da sindikati moraju da odgovore na promjene u svijetu rada, ali bez odustajanja od svojih osnovnih principa i uloge.

– Zaštita prava radnika, dostojanstven rad i solidarnost danas su možda važniji nego ikada. promjene su potrebne prije svega u načinu na koji sindikati dolaze do radnika, komuniciraju s njima i odgovaraju na njihove konkretne probleme. Novo vrijeme, kako objašnjava, zahtijeva da se sindikati više približe mladima, zaposlenima u privatnom sektoru, a posebno onima koji rade u različitim fleksibilnim oblicima angažovanja i često ostaju izvan tradicionalnih sindikalnih struktura. Važno je, dodaje, da sindikati budu prisutni u javnosti i da, osim reagovanja na konkretne probleme zaposlenih, aktivno učestvuju u raspravama o budućnosti rada, ekonomskim promjenama i izgradnji pravednijeg društva-istakao je Lađevac.

Prema njegovim riječima, iz perspektive Fondacije „Fridrih Ebert“, sindikati su važni partneri u izgradnji pravednijeg društva, dodajući da zato nije pitanje da li treba da se mijenjaju, već kako da se mijenjaju tako da ostanu relevantni za radnike i da istovremeno sačuvaju ono što je njihova suština , kolektivno zastupanje interesa radnika i solidarnost. Upravo se trudimo da na tome radimo sa našim partnerima u Srbiji i Crnoj Gori .

Govoreći o uticaju novih tehnologija na radne odnose, Lađevac je ukazao da vještačka inteligencija, automatizacija i digitalne platforme već mijenjaju radna mjesta, zanimanja i odnose između poslodavaca i zaposlenih.

-Smatram da tehnologije same po sebi nijesu ni dobre ni loše. Mnogo je važnije ko od njih ima koristi, ko snosi najveći dio rizika i da li radnici mogu da učestvuju u oblikovanju promjena koje direktno utiču na njihov život. Tu vidim i jednu od najvažnijih uloga sindikata. Važno je da budu uključeni u ove procese od samog početka, ali i da poslodavci i donosioci odluka prepoznaju njihovu ulogu u oblikovanju promjena koje utiču na radnike. Kao jedan od najvećih izazova izdvojio bih potrebu da se uspostavi šire razumijevanje da tehnološki napredak i zaštita radničkih prava mogu da se međusobno dopunjuju. Ako promjene treba da budu održive, radnici moraju imati sigurnost, mogućnost da se njihov glas čuje i priliku da učestvuju u njihovom oblikovanju. U suprotnom, postoji rizik da produktivnost raste, dok nesigurnost i nejednakosti ostaju ili se dodatno produbljuju- upozorio je Lađevac.

Dodao je, da je zato važno da o budućnosti rada ne razgovaramo samo kroz pitanje šta nove tehnologije mogu da urade, već i kakav svijet rada želimo da izgradimo .

Digitalizacija mora da bude u službi ljudi

O značaju digitalne transformacije sindikata govorio je i šef Jedinice za digitalizaciju i tehnologiju OGB-a Sebastijan Kloker, koji pravednu tranziciju vidi kao proces u kojem koristi od digitalizacije moraju biti dostupne svima, bez zapostavljanja pojedinih grupa zaposlenih.

Za sindikate to, kako je istakao, podrazumijeva uključivanje zaposlenih i članova u proces promjena, omogućavanje usavršavanja i obezbjeđivanje pristupa novim tehnologijama.

– Digitalizacija bi trebalo da bude podrška ljudima, a ne njihova zamjena. Kao sindikati, moramo osigurati da tehnološki napredak ide ruku pod ruku s pravednošću, sudjelovanjem i radničkim pravima. Digitalna transformacija nije proces koji se završava preko noći, već kontinuirana promjena čije trajanje zavisi od organizacije, raspoloživih resursa i tehnologija koje se uvode. Prednosti digitalizacije su, brža komunikacija, manje administrativnog posla, kvalitetnije usluge za članove i više mogućnosti za njihovo učešće u radu sindikata. Ipak, sama tehnologija nije dovoljna da bi se ostvarili ti ciljevi. Kako bi ova transformacija bila uspješna, potrebno je ulagati i u ljude, edukaciju te digitalne vještine – istakao je Kloker.

Bez socijalnog dijaloga nema održivih rješenja

Generalni sekretar Saveza sindikata Crne Gore Duško Zarubica smatra da ubrzanu transformaciju rada, osim tehnološkog razvoja, određuju i klimatske promjene, zbog čega je neophodno pravovremeno planirati odgovore na nove izazove.

– Svijet rada se ubrzano mijenja uslovljen tehnološkim razvojem, ali i klimatskim promjenama, što se moglo čuti i ovdje. Socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni su za primjenu održivih i dugoročnih rješenja. Ključni faktori promjena mogu se definisati jedino ako se rješenja planiraju i primjenjuju prije nego što se društvo suoči sa posljedicama transformacije rada, uz obaveznu aktivnu ulogu radnika i njihovih predstavnika. Rješenja, moraju obuhvatiti dostojanstven rad, održive ekonomske modele i adekvatnu socijalnu zaštitu-ukazao je Zarubica.

On je objašnjavajući kako koncept pravedne tranzicije primijeniti u crnogorskim okolnostima i u kojim oblastima je najpotrebniji, istakao, da je riječ o širem procesu koji se, u manjoj ili većoj mjeri, odnosi na sve sektore.

– Mi insistiramo na nazivu „pravedna tranzicija“ i on će biti opravdan samo ako budemo imali aktivnu ulogu u primjeni tog koncepta. Svjesni smo da zbog klimatskih promjena i digitalizacije, čije prisustvo sve više osjećamo, i socijalni dijalog poprima nove dimenzije i sada pokriva oblasti koje su nekada bile nezamislive. Cilj SSCG je, da kroz edukaciju, aktivan angažman i posvećenost jača sopstvene kapacitete i obezbijedi poziciju nezaobilaznog aktera u svim fazama razvoja koncepta pravedne tranzicije. U suprotnom, postoji opasnost da se pod plaštom tranzicije ostvaruju interesi kapitala koji nijesu u skladu ni sa interesima radnika ni sa interesima društva u cjelini- upozorio je Zarubica.

Podsjetimo, Savez sindikata Crne Gore prije godinu osnovao je „Mrežu za pravednu tranziciju“, kojom koordinira Vladimir Krsmanović, ujedno menadžer projekta ispred te organizacije.

Osnivanje mreže predstavlja dio nastojanja da sindikati ojačaju svoju ulogu u procesima koji mijenjaju tržište rada i položaj zaposlenih. Suština pravedne tranzicije jeste da se o tim promjenama ne odlučuje bez radnika i njihovih predstavnika, već da oni budu uključeni u planiranje, donošenje odluka i sprovođenje rješenja.